Mozak je visokorazvijeni dio centralnog nervnog sistema koji održava i usklađuje funkcije čitavog organizma. Sva tehnička dostignuća, građevine i sve što nas okružuje, osim prirode, je djelo ljudskog mozga. To je jedini organ koji proučava sebe i svjestan je svog postojanja. Mozak je najsloženiji kilogram u univerzumu, složeniji od bilo kog kompjutera, satelitske mreže ili vasionskog broda.
Sposobnost čovjekovog mozga da skladišti informacije i da ih se prisjeća je najznačajniji fenomen u čitavom svemiru. Naborani gornji dio mozga, tzv. korteks daje svijest, vid, sluh i reguliše pokrete. U topografiji mozga vijuge zauzimaju površinu od 2200 kvadratnih cantimetara. Ovdje leže mnogi kvaliteti koji razdvajaju čoveka od drugih stvorenja: kreativna misao, razmišljanje, govor i druge kompleksne radnje.(Sl.1)
Mozak se sastoji od dvije hemisfere, između kojih je smješten međumozak. Svaka hemisfera ima 4 režnja: čeoni, tjemeni, zatiljni i sljepoočni. U čeonom režnju smješteni su centri za govor, područja odgovorna za misaone procese i područja za podražaj mišića. U tjemenom režnju nalazi se osjetno područje. Zatiljni režanj je zadužen za vid.(Sl.2)
U sljepoočnom režnju su centri za sluh, razumijevanje govora, čitanje i pisanje, kao i središte emocija, ponašanja i pamćenja. Kada uporedimo naš misteriozni mozak sa savremenim tehnološkim dostignućem-kompjuterom, vidjećemo mnoge sličnosti i razlike.(Sl.3,4) Mnogi biolozi i informatičari su uvidjeli veliku sličnost između ta dva sistema, naročito u poslednjem desetljeću, kada informatika napreduje ogromnim koracima i generacije kompjutera sustižu jedna drugu. Kompjuter štitimo od sunca, potresa, prašine i vode.
Takva vrsta zaštite uopšte nije potrebna mozgu, koji neuporedivo bolje radi, a svakodnevno je izložen potresima, vlazi, visokim temperaturama i drugim nepogodama.
Kako mu to uspijeva?
Mozak posjeduje tri barijere koje ga štite i omogućavaju mu normalnu funkciju. Koštani sistem, u vidu lobanjskih kostiju, predstavlja najjaču zaštitu od oštećenja bilo koje prirode.(Sl.3) Dok dijete raste, kosti su vezane hrskavicama i omogućavaju povećanje obima mozga. U daljem rastu i razvoju fontanele se gube, kosti okoštavaju i trajno srastaju.
Slijedeća barijera su ovojnice mozga: dura mater, pia mater i arahnoidea. A posebno značajna barijera je likvor, koji teče između ovojnica, centralnim šupljinama mozga i kičmene moždine.(Sl.5) Mozak ima savršenu zaštitu zahvaljujući likvoru, koji amortizuje sve udare i obezbjeđuje hranu.
Ogromna razlika između mozga i svih drugih mašina koje logično misle, je u njihovom funkcionisanju. Mozak je jedini živ, sastavljen od živih ćelija koje dišu, hrane se i eliminišu produkte metabolizma. Osnovne moždane funkcije ne regulišemo našom sviješću, već su to mehanizmi koji se automatski odvijaju: rad srca, disanje, prenos nervnih impulsa, san itd. Naš mozak je fenomenalna memorijska jedinica, čiji se kapacitet još istražuje.
Količina znanja, koje čovečanstvo prikupi svakih 5 godina iz prirodnih nauka, duplo je veća od količine znanja kojeg je ljudska civilizacija posjedovala od početaka nauke pa sve do danas. Mozak predstavlja veliku misteriju i prethodna decenija je označena kao doba neurologije i izuzetnih pronalazaka u toj oblasti. Centralna jedinica građe mozga jeste neuron ili nervna ćelija.(Sl.6)
Ona gradi centralni i periferni nervni sistem. Sastavni dijelovi ove jedinice su: tijelo, jedro sa genima i različiti izraštaji, dendriti, koji povezuju milione nervnih ćelija. Neuroni posjeduju i jedan duži izraštaj koji se naziva akson.
Aksoni ili produžeci su bijela masa mozga, tj. ogromna količina kablova kojim se prostiru informacije. Svi ti kablovi povezuju različite dijelove mozga i upućuju informacije iz jednog u drugi dio.2(Sl.5)
Aksoni formiraju živce koji se prostiru čitavim našim tijelom i nose informacije za funkcionisanje mišića i drugih dijelova tijela. Anatomija nervne ćelije je veoma složena i raznolika. Jedro neurona često može biti izmješteno, dok aksoni obavljaju glavi dio posla.(Sl.7)
Informacija do neurona dolazi dendritima, a zatim se proteže aksonom. Ali postoje podaci koji govore da informacija može teći i suprotnim smjerom. U svim živim ćelijama se događaju složeni biohemijski procesi. To su procesi koji omogućavaju ishranu ćelije, disanje i izgradnju njenih gradivnih molekula. Krvotok je mreža koja opskrbljuje hranom i kisikom sve dijelove tijela, pa tako i moždane ćelije.(Sl.8) Angiografija je specijalna metoda kojom se ispituje funkcionalnost i protočnost arterija u mozgu i drugim dijelovima tijela.
Izuzetno je opasna ishemija ili smanjena opskrba kisikom moždanih ćelija, jer krvne žile nemaju mogućnost sporednog kolateralnog snabdijevanja opstruiranih područja mozga. Kora velikog mozga, sa svojih 100 milijardi neurona je izuzetno aktivna u prenosu informacija i povezivanju sistema.
Svi ti neuroni su specijalizovani i zavisno od prefinjenosti funkcije organa koji inerviraju, zaduženi su za podražaj mišića i drugih sistema.
Interesantan primjer fantastične kordinacije pronalazimo u toku govora. Više od polovine motornog korteksa zaduženo je za komunikaciju. To omogućava razumijevanje nenadmašne komunikacione osobine čovjeka. Približno 100 mišića jezika, usana, vilice, grla i grudi međusobno sarađuju da bi proizvele bezbroj glasova. Jedna moždana ćelija može upravljati sa 2000 vlakana mišića lista jednog atletičara, dok se moždane ćelije za grkljan mogu usredsrediti samo na 2-3 mišićna vlakna.
Podaci o spoljnom svijetu prenose se kroz živce električnim putem. U nama postoje biološke struje. Kroz naše nerve teče struja koja ima manji napon i snagu, ali sa svim karakteristikama električne struje.
Koncentracija natrijuma u izvanćelijskom prostoru je dosta velika, a koncentracija kalijuma je vezana za međućelijski prostor i dosta je manja. Kada dođe do pojave signala (el impulsa) u živcu, naglo pada koncentracija natrijuma u izvanćelijskom prostoru i tako se pojavljuje pozitivno naelektrisanje u vidu talasa, koji omogućava aktiviranje sljedeće pumpe. Na taj način nervni impuls pali sam sebe i prostire se kroz vlakno, prenoseći informacije kroz naš nervni sistem.
U praktičnom životu smo vidjeli da struja teče kroz provodnike, koji su obezbjeđeni izolatorom: gumom ili plastikom. U našem mozgu postoji nepregledna mreža provodnika - živaca sa mogućnošću savršene izolacije.
Kada bi se dogodio kratak spoj, nastala bi takva moždana oluja, koja je ravna epileptičkom napadu. Električni impulsi bi se širili iz žarišta u svim smjerovima, bez ikakve kordinacije. Iz predostožnosti, kablovi u našem mozgu su obavijeni izolatorom, koji spriječava svaki oblik kontakta među živcima.
[vanove ćelije su izolatori koji se omotavaju oko svakog nervnog vlakna. Upravo svojim membranama koje su isunjene mašću, kao vrlo dobrim izolatorom, one štite svaku nervnu ćeliju.(Sl.9)
Prava prirodna boja ovih ćelija je bijela. Bijela masa mozga je u stvari ogromna količina kablova koji imaju svoj izolator. Ipak, postoje mjesta bez izolatora, a nazivaju se Na-K pumpe, i nalaze se između [vanovih ćelija u Ranvijerovim suženjima. Kada se pojavi električni impuls, ovaj strujni talas se upali na Ranvijerovom suženju i svojim elekteričnim poljem je dovoljno jak, da pobudi slijedeću pumpu. Električni impuls se tako induktivno pali, od suženja do suženja, prostirući se kroz produžetak koji može biti dug i do 1,5 m.(Sl.9)
Kada bi natrijum ušao u ćeliju bez povratka, tijelo bi ostalo u stanju ukočenosti. U tom slučaju bi samo jedanput u životu mogli napraviti pokret. Međutim, postoje kontra pumpe koje eliminišu natrijum iz ćelije. Zahvaljujući ovoj složenosti, ni jedan čip ili logična jedinica kompjutera ne može se porediti sa samo jednom živom nervnom ćelijom.
[vanova ćelija, kao izuzetan izolator, može i do 100 puta da omota neuron i da zahvaljujući proteinskim kopčama opstane u toku cijelog života.
Sve ovo se događa na milionima mjesta na svakom nervu. Očni nerv ima milion pojedinačnih nervnih vlakana, a svako od tih nervnih vlakana ima oko 100 000 ovakvih kopči. Nemoguće je predstaviti našem intelektu složenost našeg organizma, na nivou molekula i ćelija. Ovo je samo mali pokušaj predstavljanja složenosti našeg tijela. Postanak ljudskog tijela je raznovrsna tema kojom se bave mnoge naučne discipline.
Postojala je velika enigma kako mozak u toku svog razvoja šalje nerve u sve dijelove tijela, omogućujući kordinaciju sa svim mišićima u sinhronizovanim pokretima. Da bismo vršili te složene aktivnosti, potrebno je da nervi stignu do najudaljenijih dijelova našeg organizma. (Sl.10)
U organizmu postoje hiljade nerava i njihovih produžetaka sa skoro identičnim rasporedom kod svakog čovjeka. Ugradnja tih nerava je zapisana još u genima embriona, tako da oni imaju šemu gdje će se inkorporirati u toku života. Vidimo na slici kako nervi urastaju u začetke ruke. Sve se to odvija na hemijskoj osnovi. Postoje hemijski glasnici koji obavještavaju nerv kuda da raste, a u samom nervu, kao da postoje centri za njuh koji prepoznaju te signale. Zahvaljujući hemiji, nerv prepoznaje trasu kojom treba da putuje i omogućuje inervaciju ruke.(Sl.11) Sve ovo se dešava u čitavom tijelu svih živih bića, a ne samo kod ljudi.
Mi smo mašina koja ima mogućnost da se sama sklapa. Neuron je izuzetno složen, ali mehanizmi komunikacije između neurona su još fascinantniji. Veoma su bitne veze među moždanim ćelijama, koje nazivamo sinapse. Jedan neuron može da ima na stotine sinapsi. Zahvaljujući ovim komunikacijama, informacija se prenosi od moždane ćelije do druge moždane ćelije nepogrešivom tačnošću.
Potrebno je naglasiti da ne postoji fizički kontakt između moždanih ćelija, iako se informacija nesmetano prenosi. To se odvija hemijsko - električnim putem. Električni impuls omogući oslobađanje mjehurića u kojima se nalaze hemijski medijatori, a oni prenose poruke na sljedeću nervnu ćeliju. Najčešći hemijski medijatori su acetilholin, noradrenalin, adrenalin i drugi.(Sl.12) Prenos se odvija preko receptora, koji su podesni za baš taj tip medijatora i odgovaraju kao brava ključu. Hemijski medijatori su ključevi, koji se ukotve baš na specifičnu bravu. Tim činom se generišu struje u sljedećem nervu i prenosi informacija do odredišta. Mozak radi kombinacijom hemije i bioloških struja. Informacija se kreće u dva smjera: od naših receptora do mozga, a zatim od njega do mišića spremnih za pokret. Sinapse su mjesta gdje se spajaju dva ili više neurona.(Sl.12,13) U presinapsi nalaze se mjehurići, koji se otvaraju kada biološka struja dođe do njih, te prosipaju svoj sadržaj u sinaptičku pukotinu.
Kada se informacija tj. signal prenese do završetka aksona, hemijski medijatori se oslobode u sinaptičku pukotinu. Ubrzo zatim, hemijski medijatori zauzimaju svoja mjesta na slijedećoj nervnoj ćeliji. To je dovoljan poticaj da se električni impuls upali i da se informacija prenese dalje.
Pošto je taj proces povratan, hemijski medijatori se sklapaju i vraćaju u prethodnu ćeliju, da bi proces tekao u toku cijelog našeg života. Važno je pomenuti da u mozgu ima 10 puta više ćelija koje pomažu rad neurona, nego samih neurona. Mozak je izuzetno dobro snabdjeven krvnim sudovima i kapilarima, jer je najveći potrošač glikoze i kiseonika iz krvi. Čak i za tako jednostavnu funkciju ishrane moždanih ćelija potrebna je saradnja ćelija pomagača, koje su uključene u predaju glikoze.(Sl.14)
]elije pomagači su praktično hranilice koje se brinu o svim potrebama neurona. U ovoj hijerarhiji neuroni su intelektualci koji samo rade uzvišene poslove, a ove pomoćne ćelije zadužene su za ishranu, regeneraciju i eliminaciju produkata metabolizma. Kada dođe do tumora mozga - to je isključivo tumor ovih ćelija pomagača, jer se neuroni poslije završetka svog razvoja, uopšte ne dijele. Kako bismo mogli da funkcionišemo, ako bi nam s vremena na vrijeme neko pretumbao skladišta sjećanja i informacija o svijetu? Time bi se narušila naša memorija, pamćenje ili složeni biohemijski put, kojim vršimo neku funkciju.
Samo pomoćne ćelije su podložne nastanku raka mozga. Postavlja se pitanje izgradnje ovog savršenog sistema, u kome 25 milijardi ćelija pronalazi svoje mjesto. Začetak mozga čine epitelne ćelije, koje se dijele tokom embrionalnog razvića. Između njih postoje glijalne ćelije, koje su izdužene poput vretena.(Sl.15)
Duž tih potpornih glijalnih ćelija, u procesu razvića, penju se nediferencirane bebe neuroni. U toj izgradnji nervne ćelije se dijele - jedna zaostaje, a druga se penje uz gliju kao uz uže. Mlade nervne ćelije tako naseljavaju potporne ćelije i zauzimaju svoju poziciju, formirajući sivu zonu kore velikog mozga. Nakon nekoliko uzastopnih dijeljenja uspostavlja se pravilan raspored, koji je izgrađen u obliku stubića načinjenih od po šest ćelija.
Neuroni se međusobno povezuju najprije vertikalno, a zatim i horizontalno. Kao što slajd projektor emituje svaku tačku sa slajda na projekciono platno, tako svaka tačka začetka mozga se projektuje u šest kopija jedna iznad druge u određenu zonu mozga. Pošto mozak funkcioniše po principu vertikala, svaki stubić je zadužen za jednu tačku kontrole u našem organizmu. Nervne ćelije takođe mogu da putuju u grupama, čitavim karavanima nervnih ćelija, da bi dostigli svoje projektovano mjesto funkcionisanja. Nervne ćelije ne putuju same, već ih prate njihove ćelije hranilice. Vi imate karavan koji migrira vođen hemijskim signalima do tačno određenog mjesta u mozgu, gdje će da se trajno ukotve.(Sl.15)
Kanadski neurohirurg Penfild je tridesetih godina prošlog vijeka nadraživao određene dijelove mozga iglicama sa električnim naponom. Zavisno od toga koje je dijelove mozga nadraživao, pacijenti su svjedočili o različitim efektima toplote, žarenja i dodira na svome tijelu. Na osnovu tog podraživanja on je otkrio da je na kori mozga ucrtano čitavo tijelo. Ta naša projekcija u mozgu je nazvana po autoru “Penfildov čovječuljak”.
Zanimljivo je da istraživači predstavljaju dva takva čovječuljka u našem mozgu. Prvi čovječuljak je senzorne prirode, a motorni je projekcija naših mišića.(Sl. 16,17) Ova projekcija ide tačnim redoslijedom od palca, kažiprsta do malog prsta. Dalja istraživanja pokazuju da je lijeva moždana hemisfera odgovorna za govor i logično mišljenje, dok je desna odgovorna za snalaženje u prostoru, orijentaciju i lične odluke. Moždani centri i živčani putevi, koji u njima započinju, nalaze se u hemisferi nasuprot dijelu tijela u kome djeluju. Tako se, npr. moždani centri desne ruke nalaze u lijevoj hemisferi, pa oštećenja na lijevoj strani mozga uzrokuju simptome koji se primjećuju na desnoj strani tijela.
Pojedine oblasti u mozgu zauzimaju znatno veću površinu kod osoba koje se profesionalno bave muzikom, slikanjem ili sportom. Ako želimo usmjeriti dijete da bude sportista, slikar ili matematičar trebamo ga od malena uvoditi u te aktivnosti. Tako se formiraju sklopovi nerava, koji će mu pomoći da dostigne vrhunske rezultate.
U mozgu postoji jedno zanimljivo područje, koje se naziva centar za prepoznavanje lica. Iz svakodnevne komunikacije poznato je da kada nekom zaboravite ime, ipak ćete se sjetiti lica.
Naš mozak skenira čovjeka koga upoznate, skladišti informacije u memoriji na određeno mjesto i prepoznaje ga kasnije. Mi smo socijalna bića i naš mozak je projektovan da prepoznaje lica. Pored navedenog, mozak obavlja i hiljade drugih funkcija koje su otkrivene i još uvijek se istražuju. Za svoj rad mozak troši ogromnu količinu energije, tj. kiseonika i glikoze, koje dobija putem krvi.
Zbog toga je za normalan rad mozga izuzetno važna dobra cirkulacija.(Sl.8) Male smetnje u opskrbi mozga mogu dovesti do zaboravnosti i gubitka koncentracije, glavobolja, vrtoglavica i zujanja u ušima.
Mozak je izuzetno dobro prokrvljen - pretpostavlja se da u mozgu ima i do dvije hiljade kilometara sićušnih krvnih žilica. Mozgom odraslog čovjeka u jednom danu protekne 1100 litara krvi.(Sl.19) Procjenjuje se da 10-15% ljudi umire od posljedica neodgovarajućeg protoka krvi kroz moždane krvne žile. Mozak svakodnevno potroši gotovo četvrtinu cjelokupnog kiseonika, te čak i do dvije trećine glikoze, koja se dopremi u tijelo.
Prekidom dovoda krvi mozak odmah strada. Nakon 4-5 minuta moždane ćelije počinju nepovratno propadati, a ako prekid krvnog protoka potraje duže od 9 minuta, preživljavanje više nije moguće. Moždani udar je nagli poremećaj moždanog krvnog protoka, a najčešće ga uzrokuju dvije vrste oštećenja: prekid dotoka krvi u pojedina područja mozga, te krvarenja iz moždanih arterija.3(Sl.18,20)
Smatra se da oko 80% slučajeva moždanog udara, nastaje zbog začepljenja krvnih sudova trombom, a oko 20% usled krvarenja. To može da dovede do paralize, sljepila, problema u govoru, gubitka funkcije ruke ili noge, poremećaja svijesti, pa čak i do kome. U većini slučajeva, za obe vrste udara odgovorne su aterosklerotske promjene zidova krvnih sudova, povišene vrijednosti holesterola i povišen krvni pritisak.
Osnovni faktori rizika za nastanak moždanog udara su: visoki krvni pritisak, šećerna bolest, srčane bolesti, povećane masnoće u krvi, pušenje, gojaznost i dr. Postoje brojni dokazi da ishrana utiče na nastanak moždanog udara.
Zato se može tvrditi da promjene u načinu ishrane mogu biti važan faktor u prevenciji moždanog udara. Samo jedna porcija zdrave hrane dnevno može smanjiti vaše izglede ka obolijevanju za 40-60%. Najvažnije je održavati krvne sudove elastičnim i protočnim, što se manifestuje dobrim krvnim tokom.
Većina istraživača smatra da je povećana količina holesterola u krvi važan faktor za nastanak moždanog udara, što posebno dolazi do izražaja ako je koncentracija ukupnog holesterola u serumu veća od 8 mmol/L. Holesterol, žućkasta, masna supstanca, slična vosku, jedan je od razloga što vaše arterije postaju deponija za biološko smeće, koje sužava krvne sudove i vodi vas moždanom udaru. Trebamo razlikovati dvije vrste holesterola: dobar HDL holesterol, koji je zaštitnik i treba ga održati ili povećati; i loš LDL holesterol koji je opasan i treba ga hitno smanjivati.4
Iznenađuje činjenica da i način zgrušavanja vaše krvi odlučuje da li ćete dobiti moždani udar (šlog) ili oštećenje krvnih sudova. Stručnjaci sada znaju da su trombotični faktori (krvni protok, lijepljivost trombocita i sklonost ka stvaranju i rastu ugrušaka) dominantni elementi u nastanku moždanog udara.
Nije potrebno naglašavati činjenicu koliko je bitna prevencija ovih poremećaja. Svakako da je hrana u prevenciji moćno oružje i mi ćemo se fokusirati na blagotvorna dejstva hrane. Brojna istraživanja su dokazala da bijeli luk ima višestruko zdravstveno djelovanje. Dokazano je da uspješno snižava vrijednosti triglicerida i lošeg holesterola u krvi i do 30%, ali i povećava dobri HDL holesterol.
Bijeli i crni luk su bogati sastojcima koji snažno djeluju protiv ugrušaka i slijepljivanja trombocita.
Jedno skorašnje njemačko istraživanje pokazuje da sastojci bijelog i crnog luka sigurno poboljšavaju rastvaranje ugrušaka i čine krv tečnijom. Stari američki ljekari su nazivali crni luk prečistačem krvi. Jedite mahunasto povrće. Prema Dr Andersonu sa univerziteta Kentaki, uzimanje šolje kuvanih mahunarki (sve vrste pasulja, sočivo, naut, soja) svakoga dana smanjuje loši LDL holesterol za 20%.
Ne zaboravite soju i sojine prerađevine. Ona je moćno sredstvo za sniženje holesterola od 10-20%. Dobar HDL holesterol ostaje u nepromjenjenim granicama. Jedite zob da oborite holesterol!
Dr Dejvidson, kardiolog iz Čikaga, preporučuje zobene mekinje ili zobeno brašno u količini od maksimalnih 60 grama, jer su istraživanja pokazala da u toj količini štetni holesterol se smanjio za 16%. Izuzetno je bitno da će ta količina zobi povećati blagotvorni HDL holesterol za 15% nakon dva mjeseca.
Maslinovo ulje je trostruki spasilac. Ono snižava nivo štetnog LDL holesterola i inaktivira ga; lako podiže, odnosno, održava nivo dobrog HDL holesterola i smanjuje lijepljivost trombocita, što ga čini zaštitnikom arterija.5
Ukratko, maslinovo ulje poboljšava funkciju trombocita što objašnjava zašto stanovnici Mediterana manje obolijevaju od cirkulatornih bolesti.
Studija doktora Stajnberga iz Izraela je utvrdila da kod ljudi koji uzimaju tri kašike maslinovog ulja dnevno štetni holesterol ima duplo manju sposobnost da zatvori arterije u odnosu na one koji ne troše to ulje. Potrebno je zamijeniti masti iz ishrane sa mastima iz badema i orasa. Oni koji su koristili po 100 gr dnevno badema i orasa u toku 9 nedjelja snizili su holesterol za 10-15 %.6
Dajte vašoj krvi injekciju vitamina C i E u vidu voća i povrća. To je odlična hrana protiv holesterola. Istraživač sa Harvarda, dr Bolc, preporučuje samo 160 miligrama vitamina C dnevno, da bi se onesposobio loš holesterol, što je jednako unosu:
Konzumirajte 2-3 jabuke dnevno, jer u njima se nalazi izuzetno sredstvo protiv holesterola - pektin. U 80% pacijenata, istraživanja su pokazala da je za mjesec dana došlo do smanjenja holesterola za 10%.
Grejpfrut posjeduje jedinstvenu vrstu rastvorljivih vlakana koja ne samo da snižavaju holesterol, već rastvaraju i aterosklerotične plakove u zidu arterija.
Uzimanje dvije mrkve pet puta nedeljno moglo bi da smanji vaš rizik od šloga za preko 50%. To su senzacionalni nalazi harvardske studije provedeni na 90 000 medicinskih sestara u toku 8 godina. Pored mrkve i špinat ima dosta beta karotina, koji djeluje anti-oksidantno i spriječava pretvaranje holesterola u toksični oblik. Dodajte svojoj ishrani jedan obrok hrane bogate kalijumom, jer će to drastično smanjiti rizik od moždanog udara.
Istraživači su zaključili da oni koji unose preko 400 miligrama kalijuma dnevno, smanjuju izglede za dobijanje šloga na 60 posto. Ova hrana bogata kalijumom snižava i krvni pritisak. U tabeli je navedena vrsta i količina namirnica za famoznih 400 mg potrebnog kalija:
Od svega što možete pojesti, najveću sposobnost da vam podigne holesterol imaju zasićene masti životinjskog porijekla, koje se nalaze u mesu i mliječnim proizvodima. Zbog toga, treba izbjegavati puter, punomasno mlijeko, masni sir, goveđe i svinjsko meso i živinsku kožu. Dugo je bilo nejasno zašto najviše cerebrovaskularnih poremećaja nastaje u toku jutarnjih sati.
Jedan od razloga je i preskakanje doručka, pokazuje istraživanje na univerzitetu u Sent Džonsu. Dr Sifkova je utvrdila da preskakanje doručka utrostručava vašu sklonost stvaranju ugruška, čineći vas kandidatom za infarkt ili moždanu kap. Učinite za vaše tijelo jednu malu, ali izuzetnu promjenu. Doručkujte. Jutarnja ishrana je najvažniji obrok u danu. Ako ne doručkujete, vaši trombociti će postati lijepljivi i stvarat će se ogromni problemi u protoku krvi. Ako želite da se kockate sa životom nastavite sa starim navikama!
Iskoristite priliku i jednostavnim promjenama životnih navika poboljšajte svoje zdravlje.